Sv. Florijan

ZAŠTITNICI VATROGASACA

Ljudi najrazličitijih zanimanja pamte kroz povijest ličnosti koje ih u njihovu zanimanju najviše nadahnjuju i podstiču. Vatrogasci pamte jednog vojnika i jednu djevojku: Svetog Florijana i Svetu Barbaru.
Vatrogasci u Hrvatskoj slave sv. Florijana

SVETI FLORIJAN (autor teksta – vlč.Marijan Jelenić)

Florijan je po zanimanju bio vojnik. Prema nekima vojni časnik. Živio je u Mantemu pokraj Kremsa. U vrijeme rimskog cara Dioklecijana (243-316) i na području Norika, današnje Austrije, kada državne vlasti progone kršćane.
Kad je jednom prilikom na muke, a potom i smrt osuđeno 40 vojnika, Florjan se i sam ponudi da podnese muku i smrt. Koliko je volio svoje vojnike! Želio je u radostima i trpljenju biti zajedno s njima. Vojnike je svojim držanjem želio pomoći da se, u strahu pred mukama ne bi predomislili, zatajili vjeru i otpali od vjere u pravoga Boga.
Na taj je način protestirao protiv mučenja nevinih ljudi. Toliko je ljubio osuđene te se izjednačio s njima. Veće ljubavi nema od takve kad netko i život dade za druge. Postao je borac za slobodu savjesti i vjere, za ono, što će se tek u naše vrijeme, bar riječim proglasiti pravom svakog čovjeka.

 

Uzor i zaštitnik

Florijan je izuzetan čovjek. On je daleko bio pretekao svoje vrijeme. Kad netko podnese smrt iz ljubavi prema drugima i radije umre nego učini zlo, smatra se svetim i mučenikom. Umjetnici Sv. Florijana predstavljaju kao starijeg vojnika. U ruci drži posudicu i polijeva vatru ili drži palmu kao znak mučeništva i pobjede. Opremljen je kao ratnik mačem, štitom, kacigom, vojničkim stijegom. Kraj njega stoji mlinski kamen, sredstvo mučenja.

Sv. Florijana smatraju svojim zaštitnikom vatrogasci, dimnjačari, bačva­ri, vojnici, ratnici, sapunari. Zazivaju ga u pomoć u opasnostima od požara, u olujama, protiv neplodnosti polja i u opasnostima od poplava.

Zašto je Sv. Florijan zaštitnik u tako različitim opasnostima i tolikim zanatima? Vjerojatno je sve to povezano s događajima iz njegova života koji danas nama nisu poznati. Da li je on doista gasio požar, ili pak to treba sada razumjeti kao legendu, tj. što je činiti onima koji mu se utječu u zaštitu? A to znači: ga­siti strah, strasti i zlo koje proždire poput vatre. Zaštitnik je dimnjačara zato što su često nepravilno građeni ili prljavi dimnjaci uzrok požara. Bačvara, jer su oni jedini u davnini pravili razne vrste posuda. Zaštitnik je vojnika i ratnika zato što u njemu vide kako je i u tom zanimanju moguće biti human i pošten. Sapuna­ra zato što se raznim pjenama učinkovito gasi vatra. U opasnostima od oluja koje često za sobom ostavljaju zgarišta. Protiv neplodnosti polja jer je neplodno tlo slično spaljenoj zemlji. U opasnostima od poplava zato što je njegovo mrtvo ti­jelo voda iznijela na kopno.

 

Čuvar naših kuća i života

Najstarije pisane vijesti o Sv. Florijanu potječu iz VIII stoljeća, kada je Svećenik Reginolf, kako kaže isprava, darovao crkvi neka dobra "smje­štena blizu mjesta zvanog Lorsh gdje počiva dragocjeno tijelo mučenika Sv. Flo­rijana". U VIII st. nastaje i spis u kojem se opisuje njegovo mučenje. Slavi se 4. svibnja, na dan mučeničke smrti koju je podnio 304. godine.

Godine 1183. biskup je Egidije iz Modene prenio neke kosti njegova tijela u Krakov gdje je vojvoda Vladimir Poljski svecu u čast podigao veličanstve­nu crkvu. Narod se Krakova obraćao Sv. Florijanu u zaštitu u opasnostima pred Prusima koji su pred sobom sve pljačkali i palili. Od novijeg je vremena Sv. Flo­rijan i suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije. Štovanje mu je veoma rašireno u Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj.

Pobožnost su i sjećanje na Sv. Florijana, kao zaštitniku od požara, u na­rodu bile vrlo raširene. Dosta se sjetiti kako su nekada usred drvenih kuća bi­la otvorena ognjišta. Djelić žara koji je neopazice pao na pod, ili ga je bacilo razigrano dijete, ili zalutala iskra od pucketanja vatre, mogli su, kad su se stanari udaljili od kuće za kratko, sve uništiti. Zato je posljednji koji je izlazio ili zaključavao vrata molio: "Blaženi, Sveti Florijan, čuvaj kuću i oganj." Imu­ćniji su držali svečevu sliku ili kip na časnome mjestu uzdajući se u svečev za­govor. I vatrogasna su društva u svojim domovima držala svečevu sliku ili lik.

Danas, doduše, postoje materijali i način gradnje koji nas uvelike šti­te od požara. Postoje elektronski javljači požara. Ali vatra će uvijek morati ostati pod kontrolom. No, značenje Sv. Florijana se nikada neće umanjiti. On os­taje zauvijek veliki uzor svetosti, poštenja, tankoćutnosti prema svima koji se nalaze u duševnim ili tjelesnim nevoljama. On je primjer velikog, iskrenog i ne­ustrašivog čovjeka. On daje sve iz ljubavi prema čovjeku. On se kao vjerni uče­nik Kristov sav založio za dostojanstvo ljudi, za bolji svijet.

Suvremena će tehnologija sve više štititi ljude i imovinu od vatrene stihije, ali industrija i elektronika neće moći nikada proizvesti boljeg i ple­menitijeg čovjeka. To može samo Božja milost i primjer svetaca. Zato su nam sveci uvijek potrebni.